Golubickas: Hvala svima na podršci! Vratit ću se ja, samo moram biti strpljiv

Dan nakon operacije čeljusti, koja je puknula na dva mjesta, 20-godišnji veznjak Paulius Golubickas odmara se u bolničkom krevetu, oduševljen podrškom i prepun optimizma

Trenutak u kojem se Paulius Golubickas (20) u punom trku sudario s braničem Slaven Belupa i ostao u krvi ležati na travi izazvao je velik šok za suigrače, trenera, stručni stožer, sve ljude iz kluba, ali i gledatelje pred malim ekranima. Izgledalo je zaista ružno, mnogi su se i primili za glavu vidjevši što se dogodilo, ali nije to bilo ni izbliza dovoljno da zaustavi mladog Litvanca na njegovu putu prema snovima.

- Evo me u krevetu, ležim i odmaram. Situacija je puno bolja nego prije operacije, ali sad treba biti strpljiv i napraviti sve da se što prije oporavim. Znam da će trebati vremena, ali spreman sam na to - javio se Paulius u ponedjeljak, dan nakon operacije kojom su mu liječnici "popravili" kosti vilice, koja je puknula na dva mjesta.

- Sad već mogu i pričati, čak i voditi razgovor, ali umara me svaka rečenica, svaki pokret čeljusti. U ovom trenutku je bolje pričati što manje - opisao je trenutačno stanje Paulius, zbog čega smo razgovor i vodili porukama.

Dobro pamti svaki detalj iz te šeste minute subotnje utakmice.

- Ma naravno, sjećam se svega. Pojurio sam za loptom i nisam se uspio zaustaviti prije nego što sam udario u rame Slavenova braniča. U tom trenutku čuo sam da je nešto puknulo i odmah sam znao da se dogodilo nešto prilično loše. Suigrači i sudac okupili su se oko mene, ali nisam mogao ništa reći, samo sam pokazivao na vilicu i pokušavao im objasniti da se s njom nešto dogodilo. Vidio sam da su mislili da je možda i nešto gore, pa čisto da ih smirim - pronalazi Golubickas i snage za malo humora.

Dado, Dejvi i Roman, dečki iz kluba, odmah su ga utrpali u automobil i odvezli u koprivničku bolnicu, odakle su ga poslali u Zagreb.

- Put za Zagreb bio je jako dobar. Slušali smo utakmicu na radiju i navijao sam za dečke da dođu do tri boda. I bilo mi je užasno žao što im ne mogu pomoći... Šteta što nismo pobijedili, ali siguran sam da su moji suigrači napravili sve što su mogli. Kao što sam siguran i da će pobjede doći vrlo brzo - okrenuo se Paulius zbivanjima na terenu, od kojih će biti izoliran najmanje šest tjedana.

Donji dio vilice i dalje praktički ne osjeća, pokušava govoriti što manje, ali jasno mu je da stvari idu na bolje.

- Kako mi se čini, operacija je prošla uspješno, a tako su govorili i liječnici nakon što su me pregledali dan poslije. Svi zubi ostali su u ravnini, ne trebam nikakve dodatne zahvate i vjerujem da će sve biti u najboljem redu - optimističan je talentirani veznjak, koji je posebno želio naglasiti jedno:

- Želim zahvaliti liječniku koji me operirao i njegovom timu na svemu što su napravili. Također, želim zahvaliti klubu, od predsjednika, direktora, trenera, suigrača, pa do svih ljudi u klubu. Naravno, hvala i mojoj obitelji i prijateljima, svi zajedno bili su mi velika, ogromna potpora. Nevjerojatni ste, svi do jednoga!

Igrači su snimili fotografiju podrške, javio se i Tomislav Božić, igrač s kojim je Paulius bio u duelu, a podrška doista stiže sa svih strana. Podrška svake vrste, budući da je jedan od suigrača poslao poruku "nema veze, sad ćeš barem biti ljepši..."

- Ma da, primio sam i neke smiješne i zabavne poruke, dečki su me htjeli malo razveseliti. Iako, čeljust mi stvarno izgleda ogromno, smijem se i sam sebi kad se pogledam u ogledalo, kad vidim koliko mi je lice, ha, ha.

Ima u bolnici i cimera, izmjene poneku rečenicu, ali najvažnije je ipak...

- Spavati! Uglavnom pokušavam spavati što više mogu. I odgovoriti na sve poruke koje mi stižu, malo po malo - napisao je Paulius u trenucima dok je ispred njega stizala večera.

A kad ti čeljust pukne na dva mjesta, večera izgleda... Kako?

- Usitnjavaju mi svu hranu. Evo, za večeru sam imao juhu, malo tune i pire sa zgnječenom mrkvom. I jogurt od vanilije za desert. Proći će još neko vrijeme dok ne budem mogao normalno jesti, ali neću žuriti. Uostalom, već sad koristim žlicu, kao da jedem za pravo - našalio se opet hrabri Paulius.

Za kraj nas je i razveselio s još malo dobrih vijesti.

- Bude li sve u redu, već u srijedu će me pustiti kući iz bolnice!

Najgore je, dakle, iza njega. Pred njim je teško razdoblje, ali poznavajući ovog momka, problema neće biti. I vratit će se, budite uvjereni u to, još jači!