Joey Suk osobno: Ratnik na terenu lud za tetovažama i svojim curama

Utakmica protiv Šibenika u petak, ona burna, vjetrovita, bila je jedna od onih u kojima presuđuje hrabrost, odlučnost, borbenost. I, samim time, jedna od onih u kojoj je lako pretpostaviti da će nekakav gol uvaliti čovjek s brojem osam na leđima. Joey Suk u 81. minuti pogodio je za vodstvo 2-1, bio je to njegov deseti prvenstveni gol u dresu HNK Gorice.

- Zasad sve ide jako dobro ove sezone, na tragu onoga što smo željeli, onoga na što ciljamo. Usporila nas je malo ova pauza iza nas, ali vratili smo se i vjerujem da ćemo biti sve bolji i bolji - kaže 31-godišnji Nizozemac, igrač Gorice od srpnja 2018. godine.

U međuvremenu je skupio 65 prvenstvenih nastupa, uz još tri u Kupu Hrvatske, u kojem je postigao i jedan gol. I prometnuo se u igrača bez kojeg ni bivši trener Sergej Jakirović ni aktualni Valdas Dambrauskas, kako se to lijepo kaže, ne mogu ni zamisliti početnih 11. Neumorni radnik iz vezne linije, trkač s ogromnim plućima, pobjednik iz većine duela u koje uđe, strijelac iz drugog plana...

- Sretan sam i zadovoljan ovdje, osjećam se kao doma u Hrvatskoj, u Gorici. Sa mnom su i supruga Cansu te šestogodišnja kći Jaylinn, što mi je izuzetno važno, tako da baš uživamo. Živimo u Zagrebu, supruga i ja često vrijeme provodimo u teretani, kći je u vrtiću... Hrvatska je kao zemlja savršena za mene i moju obitelj. Ljudi su jako opušteni, a to mi se najviše sviđa. Sprijateljili smo se sa susjedima, svi navijaju za Goricu... Cansu i ja zajedno smo već 12 godina, otkad je meni bilo 19. Ona je Turkinja, upoznali smo se u mom rodnom gradu - prepričava Joey svoju privatnu idilu.

Rodni grad mu je Deventer, u središnjoj Nizozemskoj, sredina od 100.000 stanovnika u kojoj je rođen i odrastao i veliki Marc Overmars. I grad u kojem živi brojna indonezijska zajednica, što ima veze i s obitelji Suk.

- Moja majka je Indonežanka, no rodila se u Nizozemsku, gdje se doselila moja baka, dok mi je otac Nizozemac. Nisam često išao u Indoneziju, samo jedanput kao dijete. Jako je daleko, nije to lako organoizirati, ali nadam se da ću u budućnosti malo češće posjećivati svoju drugu domovinu - kaže Suk.

U nogometnom smisu Joey je odrastao u Go Ahead Eagelsu, klubu iz rodnoga grada, čiji je i danas veliki navijač. Došao je i do prve momčadi, igrao tamo četiri sezone, pa otišao u obližnji grad, u belgijski Beerschot. Nakon jedne sezone potpisao je za NAC Bredu, pa se vratio u Go Ahead Eagles, gdje je igrao još dvije sezone, do odlaska u Goricu.

- Prije nego što sam došao, iskreno, nisam znao previše o Hrvatskoj kao državi, znao sam samo da ovdje ljudi dolaze na odmor. Nisam bio upoznat ni s ligom, pa sam malo istraživao prije odluke da dođem. Vidio sam da ljudi pričaju jako lijepo o Hrvatskoj, a takvi su bili i komentari o hrvatskoj nogometnoj ligi. I brzo sam shvatio da je riječ o doista jakoj ligi, u kojoj su igrači fizički vrlo snažni... - govori Suk, pa uspoređuje nizozemsku i hrvatsku ligu:

- U Nizozemskoj ima više nogometa, ovdje je više fizičke snage, trke... Ali dobro, ja sam snažan, pa mi je idealno igrati ovdje. Borben sam igrač, posvećen momčadi, tako da je ovo stvarno dobro okruženje za mene.


Osim igrom, voli se Joey Suk istaknuti i pojavom. Na terenu, ali i izvan njega. Gotovo 33.000 pratitelja na Instagramu prati veznjaka Gorice u raznoraznim modnim kombinacijama.

- Da, volim lijepu odjeću. Kad sam bio u Nizozemskoj, bio sam i model, a neke brendove promoviram i dalje. Ima ih više, najviše iz Nizozemske, neke iz Njemačke, tako da mi je sva odjeća besplatna. Oni mi pošalju odjeću, ja to promoviram i svima dobro. I to mi je super, ne trošim ništa novca na odjeću, ha, ha - priča Suk.

A ispod te odjeće, voli se i time Joey pohvaliti, gomila tetovaža. Sve manje kože je slobodno, na raspolaganju...

- Prvu tetovažu napravio sam  kad mi je bilo 15 godina. Trojica prijatelja i ja stavili smo istu tetovažu, posvećenu našem rodnom gradu. A danas... Ne znam ni sam koliko ih imam. Neke su manje, neke veće, ali zapravo samo znam da želim istetovirati cijelo tijelo. I leđa, i noge... Ma sve. Jedino neću dirati lice, to mi se ne sviđa.

Omiljeni tattoo shop je u Den Haagu, posjeti ga kad god stigne, a kad bi morao izdvajati najdraže tetovaže...

- Ova mi je omiljena... - govori Joey dok pokazuje umjetničko djelo na lijevoj šaci.

- Posvećena je mojoj kćerki, Jaylinn. Imam i tetovaže posvećene ocu, majci, supruzi... Svemu onome što mi je važno u životu. Na desnoj nozi je lice moje supruge, imao i moj omiljeni broj 8, pa oznake "freedom", "discipline", "win some, lose some"... Na vratu imam majčino lice, a imam i plan za ostatak tijela. I dalje je izrada svake tetovaže bolna, naravno da je, ali to je kao ovisnost. Mislim da više ne mogu stati - zaključuje svoju priču Joey.

Postao je polako Goričanin iz Deventera, ovdje je gotovo dvije i pol godine, a što će tek biti ako do kraja odradi ugovor potpisan do 2023. godine... Tad će mu biti 34, ali i tad će, prilično je izvjesno, trčati više od ostalih.