Mujdža: Ono što sam naučio u Bundesligi prenosim na goričke talente

Sedam sezona u HNL-u, ukupno 166 utakmica u dresu u to vrijeme moćnog NK Zagreba, sedam sezona Bundeslige sa 142 nastupa u dresu Freiburga, devet nastupa za mlađe selekcije hrvatske i 37 "kapica" u dresu A reprezentacije BiH. Tako bi se, u jednoj rečenici, mogla sažeti karijera Mensura Mujdže (36). Nekada, dakle, igrača sa zaista lijepom karijerom, a danas trenera "Juniora 2" u omladinskoj školi HNK Gorice!

- Goricu smatram zdravom sredinom, misleći pritom i na nogometnu školu i na prvu momčad. Kroz dogovor s voditeljem omladinske škole Markom Radanićem otvorila se mogućnost da se priključim omladinskoj školi i tako je sve počelo. Najvažnije mi je kroz rad na terenu naučiti kako sve ono što sam upijao kroz karijeru prenijeti na ove mlade igrače. Cilj mi je u budućnosti svakako prijeći u seniorski nogomet, ali uvjeren sam da je ovo dobar start. S obzirom na sve što sam prošao tijekom karijere, i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, mislim da mogu ovim klincima na koji način moraju raditi ako žele doći na taj nivo - kaže Mensur Mujdža.

Njegova starijeg brata Jasmina pamtimo kao lijevog beka Zagreba, Hajduka i još nekih klubova, a Mensur je "operirao" na suprotnoj strani, na desnom boku.

- Karijeru sam počeo s devet godina u NK Zagrebu, u kojem sam prošao sve selekcije i ostao sljedećih 16 godina. U to vrijeme Zagreb je bio odličan klub sa sjajnom omladinskom školom i vrhunskim trenerima, od kojih se moglo puno toga naučiti. Cijelu omladinsku školu proveo sam kao vezni igrač, tako sam i ušao u seniore, igrao veznog do 22. godine, da bi se dogodila situacija da nam fali desni bek. Ja sam uskočio, dobro sam se snašao i tu sam na kraju i ostao. Kao desni bek sam s 25 godina otišao u njemački Freiburg, u kojem sam proveo sljedećih sedam godina. Šest sezona igrali su Bundesligu, samo jedna sezona bila je drugoligaška, nakon koje smo se odmah vratili u najviši rang. 

Karijeru je, nažalost, morao završiti sa samo 33 godine, u ljeto 2017. godine.

- Završnu fazu karijere namjeravao sam odraditi u Kaiserslauternu, no ozlijedio sam se već prije prve odigrane utakmice. Ozlijedio sam hrskavicu koljena s kojim nikad ranije nisam imao problema, operacija je dobro prošla, liječnici su tvrdili da je sve ok, ali bol je bila prejaka i, nažalost, nisam mogao nastaviti. Proveo godinu dana na rehabilitacijama i u obilaženju doktora, a onda odlučio da je kraj. Doduše, došao sam na nekih 80-90 posto svojih mogućnosti, no to za moju poziciju nije bilo dovoljno. Postojala je mogućnost i da odigram još koju godinu HNL-a, ali odlučio sam da je bolje poštedjeti tijelo i sačuvati zdravlje.

Nakon svega, bio je potreban određeni vremenski odmak, točnije odmak od nogometa, da bi se rodila ideja što i kako dalje.

- U početku mi, moram priznati, nogomet nije falio. Kroz karijeru sam imao i dosta ozljeda, stalno je to bila borba, pa na kraju i takva završna godina, još jedna teška ozljeda... Kad je sve to stalo, mogu reći da mi je čak i laknulo. Godinu dana proveo sam daleko od svega, uglavnom u krugu obitelji i prijatelja, nisam se u tim trenucima vidio u trenerskom poslu. No u nekom trenutku i to se pojavilo u meni, odlučio sam ići u tom smjeru. Hoće li se na kraju uspjeti profilirati u trenera, tek ćemo vidjeti, no maksimalno sam u tome, školujem se i educiram, radim na sebi.

Trener Mujdža vodi generaciju igrača rođenih 2003. godine, ulazne juniore, u kojima ima zanimljivog materijala.

- Ovdje ima dobrih, talentiranih igrača. Naravno, ima i stvari na koje se malo više treba obratiti pažnja, pogotovo u mentalnom i karakternom dijelu. Više nije dovoljno imati samo dobru tehniku, smisao za igru, sve je važniji mentalitet igrača, koliko je on spreman za ići dalje. Razvoj igrača otišao je korak naprijed, ti dečki moraju ranije početi razmišljati o nekim stvarima. Tu se može napraviti veliki napredak, jer talent i smisao za igru nisu upitni.

Prirodan je put iz juniorske ići u seniorsku momčad, a cilj trenerske ekipe je što je više moguće smanjiti jaz između juniorske i seniorske razine.

- Imamo itekako perspektivne djece, igrača koji obećavaju, no u ovom trenutku to je zaista razlika. Imamo dva igrača koji treniraju s prvom momčad, i oni vide koliko je teško na seniorskoj, prvoligaškoj razini, ali budu li se razvijali u dobrom smjeru, svakako imaju šansu jednom i zaigrati za prvu momčad. I oni, i svi drugi talentirani klinci - zaključio je Mensur Mujdža.